Stari grad Sokol izgrađen je na visokom i strmom brdu, gdje se još u prahistorij-sko doba nalazila gradina čiji su tragovi još uvijek vidljivi u neposrednoj blizini njegovih zidina. To je čvrsto zidan grad čija je sva odbrana bila oslonjena na visoku i jaku sokolačku kulu podignutu na najistaknutijem položaju u gradu, na stijeni,koja se strmo rušila prema Uni i Bihaću sa sjeverne i istočne strane grada.
U izvorima se Sokol prvi put spominje 1369. godine. Lako hroničar Ivan Tomašević smatra da je ovaj grad podignut 1020. godine. Imao je svoga kaštelana, posadu i posjede koji su služili za izdržavanje posade. Bio je pod banskom jurisdikcijom i posada Sokola se sastojala od vojnika za čije izdržavanje su u XIV stoljeću služili posjedi Brekovica i Omršal, smješteni između Bihaća i Ostrožca na lijevoj obali Une, te veliki posjed u bihaćkom polju.
Na čelu posade stajao je kaštelan koji je imao i sudske ovlasti nad podložnicima nastanjenim na posjedima utvrde. I pored činjenice da je Sokol po Sigismundovom sudu bio jedna od najvažnijih utvrda u ovim stranama, u velikim ratovima na početku XV stoljeća Sokol je zajedno sa Bihaćem i Ripčem, zbog nestašice novca u Sigismundovoj blagajni bio prvo 1410. godine založen Pavlu Čuporu, a potom 1431. godine založen Nikoli i Stjepanu Fran- kopanu.
Krajem XV stoljeća Sokol je pripao hrvatskom banu Ivanišu Korvinu, a po- četkom XVI stoljeća njegovi gospodari su bili Orlovići i Kerečeni. Poslije 1527. godine Sokol čuvaju kraljevski vojnici kojima je zapovjedao bihaćki kapetan. Tako se 1563. u gradu nalazila posada od 12 stražara.
Pod osmansku vlast Sokol je došao 1592. godine i u njega je odmah postavljena stalna vojna posada, čiji je zapovjenik bio ćehaja(pomoćnik) bihaćkog kapetana.
Na početku XVI stoljeća imao je malobrojnu posadu od 19 ljudi. Kasnije je posada pre- mještena, pa su u popisu iz 1643. godine čak i ne spominje.
Sredinom XVIII stoljeća posada je brojala 20 ljudi, a tvrđava je imala za odbranu dva manja topa. Sokolac je do nedavno bio jedan od najočuvanijih starih gradova na ovim prostoima. Godine 1898, restaurirao ga je tadašnji načelnik bihaćkog okruga grof Lothar Berks i od tada je bio otvoren za posjetioce. Kasnije je na jednom katu Sokolačke kule bila uređena kafana, u kojoj su se mogle nabaviti razglednice i osnovni podaci o gradu.