Kule su građevine koje su imale odbrambeno stambenu funkciju, a pretežno su građene u tursko doba. Gradili su ih veliki feudalci na svojim imanjima i kapetani po kapetanijama.
Zidane su od tesanog kamena na više katova, a osnovica im je skoro uvijek kvadrat. Oko kula je obično postojalo dvorište opasano zidom sa nekoliko manjih objekata, a slična utvrđenja s oborom bila su začetak nekih gradova. Krov im je bio u obliku četvorostrane piramide.
Prizemne prostorije kula, u kojima su kapetani uredovali, služile su kao zatvor (hapsane). Klišević kula prema dosad dostupnim historijskim izvorima podignuta u periodu između Velikog bečkog rata 1683. godine i Karlovačkog mira 1699. god. Kula je pripadala staroj begovskoj familiji Kulenović koji su ovdje imali svoje posjede, a doselili su na Klišević po završetku Karlovačkog mira, te se jedna grana ove familije zvala Kulenovići-Kliševići.
Da je kula pored stambene namjene imala i odbrambeni karakter, primjetno je po otvorima prozora i puškarnicama koji su i sada vidljivi u prizemlju kule čije su prostorije služile i kao zatvor. Kula je imala 4 sprata koji su bili povezan međuspratnim konstrukcijama, zidana je od kvalitetnog vapnenca, a iznad prozora i ulaza korištena je sedra iz rijeke Une kao građevni materijal. Klišević kula je izgrađena kao jedna u liniji utvrda koju su činili Bihać-Sokolac-Klišević-Orašac-Ostrovica.
U zaleđu ove linije odnosno Kliševića i Orašca, nekoliko kilometara zračne linije u pravcu istoka, nalazi se kula Vrnograč i kula Prkosi, a za koje se smatra da su izgrađeni u istom razdoblju. Halil beg Kulenović, sin Mahmut paše je prvi posjednik Kliševića, a posljednji beg stalno nastanjen u Klišević kuli bio je Malić beg Kulenović. Jedan dio kule se porušio 1918. godine, a cijelo naselje i sama kula su zapaljeni i totalno uništeni 1941. godine kada su je i napustili njeni posljednji stanovnici. (bihac.org)